Intelova neto vrijednost: Wiki, oženjen, obitelj, vjenčanje, plaća, braća i sestre

2024 Autor: Lewis Russel | [email protected]. Zadnja promjena: 2023-12-17 06:06

Intelova neto vrijednost iznosi 150 milijardi dolara

Intel Wiki biografija

Korporacija Intel trebala bi biti dobro poznata svakome tko ima pristup računalu, jer je po vrijednosti najveći svjetski proizvođač mikroprocesora – 'motora' za mnoga računala – i dobavljač je ovih i drugih dijelova takvim tvrtkama kao što su Dell, Hewlett Packard i Lenovo (bivši IBM), da ne spominjemo Apple.

Kolika je onda neto vrijednost Intela? Autoritativni izvori procjenjuju da je vrijednost Intela sada veća od 150 milijardi dolara, početkom 2017., pri čemu gotovo dvije trećine njegovih trenutnih 55 milijardi dolara ukupnog prihoda dolazi od prodaje hardverskih komponenti za korištenje u prijenosnim, prijenosnim i stolnim računalima.

Intel neto vrijednost od 150 milijardi dolara

Intel je tehnološka tvrtka, sada multinacionalna, jer se znatno proširila od svog osnutka u sada poznatoj Silicijskoj dolini, Kalifornija, SAD, 1968. godine od strane Roberta Noycea i Gordona Moorea. Ova dvojica bili su pioniri u razvoju poluvodiča, a rano im se pridružio inženjer i poslovni čovjek Andrew Grove – emigrant iz Mađarske – koji je uvelike zaslužan za upravljanje poslovanjem i kasniji rast tvrtke sve do duboko u 2000-ima. (Naziv 'Intel' je formuliran od integrirane i elektronike.)

Tvrtka je izašla na berzu u roku od nekoliko godina, prikupivši impresivan iznos u to vrijeme od 6,8 milijuna dolara, preko 23 dolara po dionici. U prvom desetljeću svog postojanja, tvrtka se koncentrirala na bipolarnu 64-bitnu statičku memoriju s slučajnim pristupom (SRAM), dvostruko bržu od proizvoda konkurenata, zatim na bipolarnu 1024-bitnu memoriju samo za čitanje (ROM), a zatim na silicij gate SRAM čip, 256-bitni 1101. Poboljšanja i proširenje raspona proizvoda tijekom 1970-ih, plus modernizirani proizvodni procesi značili su da je Intelovo poslovanje eksponencijalno raslo tijekom 1970-ih, ali se još uvijek koncentriralo na memorijske uređaje. Neto vrijednost tvrtke kao i njena dobit značajno su porasli.

Iako je mikroprocesor nastao početkom 70-ih, nije bilo značajnog tržišta sve do desetljeća kasnije, kada su računala postala sve traženija, a u svakom slučaju kada je japanska konkurencija u memorijskim proizvodima također značajno porasla. Moore i Noyce odlučili su se usredotočiti na daljnji razvoj mikroprocesora, koji je minijaturizirao CPU računala, omogućavajući mnogo manjim strojevima da izvode izračune koji su prije bili samo značajno veće strojeve.

Opskrba velikim tvrtkama kao što je IBM mikroprocesorima za računala, a na kraju i prijenosnim računalima i tabletima, dovela je do brzog rasta u Intelovom poslovanju tijekom 1990-ih, a potom i u novom tisućljeću. Naravno, uslijedila je konkurencija i posljedične pravne optužbe za prava intelektualnog vlasništva i industrijsku špijunažu, plus obrnuti argumenti oko antimonopolskih pitanja, ali Intel je ipak uspio ostati na čelu polja u razvoju mikroprocesiranja, a time i profitabilnosti neto vrijednost tvrtke barem održavana.

Intel je nedvojbeno povratio svoju eminentnu poziciju 2006., kada je objavljena njegova mikroarhitektura Core, uz opće pohvale kritike, budući da je proizvod bio ogroman napredak u performansama procesora. Nakon toga 2008. godine slijedi Penryn mikroarhitektura, a kasnije te godine i Nehalem arhitektura, koji su pozitivno primili i zadržali Intelovo vodstvo u mikro-procesiranju.

No, i Intel je posljednjih godina donekle raširio svoja krila. Između ostalih akvizicija, 2010. kupio je tvrtku McAfee za računalnu sigurnost, a iste godine i Infineon Technologies, integrirajući Intelove silikonske čipove sa svojim bežičnim modemom. Godine 2011. kupljena je specijalizirana tvrtka za mrežne preklopnike Fulcrum Microsystems, a 2012. i udio u ASML Holdingu, kako bi se Intelu pomoglo u istraživanju tehnologije wafera i ekstremne ultraljubičaste litografije. Ostale akvizicije uključivale su tvrtke kao što su - ili njihove dijelove - Indisys, Password Box, Vuzix, Lantiq i nedavno dizajnersku tvrtku Altera za više od 16 milijardi dolara.

Iz poslovne perspektive, tvrtka još uvijek proizvodi tri četvrtine svojih proizvoda u SAD-u, ali 75% njezinih prihoda dolazi iz inozemstva. Osim toga, tvrtke kao što su Achronix, Microsemi, Tabula, Netronome i Panasonic koriste zakupljeni višak Intelovih proizvodnih kapaciteta za vlastite proizvode.

Sjedište Intela je još uvijek u Kaliforniji, ali njegovo najveće postrojenje je u okrugu Washington, Oregon, zapošljava 18.600 radnika, najvećeg poslodavca u državi i isto u Novom Meksiku. U Arizoni je zaposleno 10.000, a kompleksi se nalaze i u Kaliforniji, Coloradu, Massachusettsu, Teksasu, Washingtonu i Utahu. Na međunarodnom planu, Intelovi pogoni su sada u 63 zemlje, uključujući Kinu, Indiju, Rusiju, Izrael, Argentinu, Vijetnam, Kostariku, Maleziju i Irsku.

Konačno, u onome što se može shvatiti kao filantropski napor, Intel je član Saveza za pristupačan internet (A4AI), koji također uključuje Google, Facebook i Microsoft, čiji je cilj učiniti pristup internetu pristupačnijim u cijelom svijetu, kao trenutno je samo 31% ljudi u zemljama u razvoju online – s ciljem smanjenja troškova na manje od 5% prihoda obitelji.